Međimurski gimnastičar Filip Ude (38) srebrni olimpijac i bivši svjetski i dvostruki europski viceprvak na konju s hvataljkama, predvodit će Hrvatsku reprezentaciju na DOBRO Svjetskom kupu u Osijeku i za koji se trenutno priprema.
„Kako sam? Ako vam kažem da nakon 30 godina konačno uživam u onome što radim, u treninzima, onda mislim da sam sve rekao“, raspoloženo će Filip mjesec dana prije otvaranja svoje nove gimnastičke sezone, upravo u Osijeku.
„Nije jednostavno trenirati gimnastiku, pogotovo ne višeboj koji sam ja radio skoro cijeli život. Tko kaže da mu je uvijek lijepo trenirati, mislim da laže. To je nemoguće. Ali, ja trenutno baš uživam u treninzima. Trener me nekada mora tjerati iz dvorane. Volim kad mi ide dobro, kad vježba uspije, zacrtao sam si neke nove ciljeve u životu i idem dan po dan za njima. A onda godinu po godinu. Granice u gimnastici se pomiču i ja sam svakako jedan od primjera“.
Iako je na pragu 39. godine i dalje je je konkurentan za medalje na najvećim natjecanjima. Neostvarni san mu je sudjelovanje na četvrtim Olimijskim igrama, za njih će dati svoj maksimum ne bi li ih ostvari, a prije toga i Europsko prvenstvo u Zagrebu na kojem želi osvoji medalju!
„Tada ću imati 40 godina. Zamislite da osvojim medalju u Hrvatskoj…“ – rekao je ali i dodao da ni to ne bi bio njegov oproštaj od gimnastike.
Na tom EP-u Hrvatska bi mogla imati i novog velikog člana reprezentacije, Ukrajinca Illiju Kovtuna koji je u procesu ishoda hrvatskog državljanstva.
„Nemam ništa protiv. Mislim da je Kovtun dobra stvar za našu gimnastiku i naš Savez. On ima tek 21 godinu, naredna 2 olimpijska ciklusa može osvojiti bar još 2 medalje. Možda povuče i nekoga drugoga uz sebe. Jedina stvar koja možda može nekoga mučiti je to da nas je s njim sada na konju 6 dobrih, a samo 2 mogu ići primjerice na Svjetske kupove. Ako Kovtun i ja uzmemo ta dva mjesta, nitko drugi ne može nastupati. Ali, onda je to stvar dogovora i poštivanja našeg kodeksa reprezentacije da svi otprilike iskusimo natjecanja. Da nas dvojica ne idemo na sva natjecanja nego da pustimo i druge da dobiju priliku. Pa ja bih i sada mogao ići na sva natjecanja, mogao sam sada biti u Bakuu, ali nisam želio, trebaju i drugi nastupati, a ja idem na natjecanja koja su mi bitna za plan koji imamo.“
A plan je?
„Osijek, Svjetski kupovi u Koperu i Taškentu i Europsko prvenstvo u Njemačkoj u ovom prvom dijelu sezone, a na jesen je cilj Svjetsko prvenstvo u Indoneziji.“
Istočna strana Zemlje uvijek mu je bila sretna. S nje ima i olimpijsko i svjetsko (Kina) srebro. Ali, sjajno mu ide i u Osijeku u kojemu je prošle godine bio na postolju zajedno s klupskim kolegom Markom Sambolecom. Filip srebrni, Marko brončani.
„Potpisao bih odmah da ponovimo prošlu godinu u Osijeku. Nije problem, mogu ja biti i treći“, nasmijao se.
„Vidim da Osijek ruši rekorde, da dolazi 50 zemalja, Kinezi, Japanci, Britanci, Amerikanci… Ja gdje god dođem na natjecanja, svi su tamo. To me prati cijelu karijeru. Ja sam i onako u životu uvijek morao ići težim putem. To mi je suđeno“, ponovno će s osmijehom Filip.
„Prva dva turnira SK-a, Cottbus i Baku uvijek budu najjači, sad gledam ‘tko su ti ljudi tamo’, niti ih ima puno. Ali zato će u Osijek doći svi živi. I zato je uspjeh puno slađi kad ga ostvariš u pravoj konkurenciji. Nitko mi ne može reći ‘nikoga nije bilo, zato si osvojio’. Nikad nisam osvojio medalju kad nikoga nije bilo. Kad ja napravim, svi naprave.“
Budući da i dalje ima olimpijske snove, a Osijek je u ovom olimpijskom ciklusu kvalifikacijski za OI, koliko je našim sportašima lakše na tom putu?
„Meni nije lakše, još mi je veći pritisak. Obožavam nastupati u Osijeku, ali ne mogu lagati i reći da nemam pritisak. Tko od naših kaže da mu nije teže nastupiti u punoj dvorani tvojih navijača i kad znaš da si live na nacionalnoj televiziji, mislim da samo potiskuje tu činjenicu u sebi. Pa svi tvoji te gledaju, a ne želiš se osramotiti pred svojom publikom, pred svojom zemljom. Vani kad zeznemo, nikom ništa, gotovo nitko da ni ne zna, ideš doma dalje trenirati. A u Osijeku ako zezneš to svi znaju. I onda krenu pitanja ‘kaj je bilo’, ‘a zakaj si samo skočio dolje’… Svi su treneri. I kako da ja ljudima objasnim zašto sam skočio. Kad na toj spravi koja je mala krene po zlu, nemaš što, moraš skočiti dolje, pa ne mogu se baciti na leđa! Ljudi nekada nisu svjesni koliko je težak posao kojim se mi bavimo.“
Filip očito samo takve poslove i bira, jer uz život vrhunskog sportaša od nedavno je i sportski direktor svog kluba GK MZ Macan u Čakovcu, ali i među odabranim hrvatskim sportašima koji su članovi hrvatske Policije.
„To je jedan sjajan projekt gdje kroz sport promoviramo zdrave navike, pomažemo novim policijskim naraštajima, motiviramo ih… Nedavno sam održao jedan trening na Policijskoj akademiji i baš uživam u tom poslu. Sretan sam da imam privilegiju raditi ono što volim i uživati u svom poslu“, poručio je Filip Ude.
