U noći s 20. na 21. studenog 1991. godine na farmi Ovčara, pet kilometara udaljenoj od Vukovara, srpske paravojne snage počinile su stravičan zločin nad zarobljenicima iz vukovarske bolnice.
Nakon pada Vukovara zatočena su i ubijena petorica međimurskih policajaca: Ljubomir Jalšovec, Dragutin Friščić, Dražen Štefulj, Antun Mutvar, Darko Tišljarić, a jedan se još uvijek vodi kao nestali. Njegovo je ime Ivan Oreški.
Kada je 18. studenog slomljena herojska obrana Vukovara, dan kasnije JNA zauzela je Vukovarsku bolnicu. No, suprotno dogovoru o predaji, vojska je ušla u bolnicu prije predstavnika Međunarodnog crvenog križa te započela evakuaciju oko 450 civila, bolesnika, ranjenika i manje skupine pripadnika ZNG-a koji su se u njoj sklonili. Među njima bili su Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara i Jean-Michel Nicolier, teško ranjeni Francuz, koji se dragovoljno priključio ZNG-u.
Uslijedila su ispitivanja, a potom su prevezeni su na Ovčaru gdje ih je dočekao špalir vojnika, dobrovoljaca i Arkanovih paravojnika koji su ih zvjerski premlaćivali. Među uniformiranim agresorima koji su ulazili u hangare s bejzbol palicama, motkama, lancima, kundacima i neprestano udarali zatočenike,bio je i tadašnji gradonačelnik Vukovara Srbin Slavko Dokmanović, koji je za ova nedjela izveden pred haški sud.
Razulareni, pijani uniformirani pripadnici JNA, pod zapovjedništvom Mile Mrkšića, Veselina Šljivančanina i drugih, četnici, šešeljevci, arkanovci, činili su strahote, premlaćujući, masakrirajući i na kraju odvođenjem zatočenih na strijeljanja. Ne zna se kakva su bila ispitivanja, jer tko je odveden na ispitivanje nije se vratio. Ili je ubijen ili se vodi kao nestao. Najmanje 30 ljudi ubijeno je u hangaru, na mjestu današnjeg Spomen doma Ovčara. Ostali zatočenici su u skupinama 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene otprilike oko 900 metara od puta Ovčara – Grabovo. Tu su likvidirani i bačeni u masovnu grobnicu.
Eksumacija nakon mirne reintegracije
Zbog srpske okupacije, ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava nije bila moguća pa su snage UNPROFOR-a godinama do mirne reintegracije čuvale mjesto kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U rujnu i listopadu 1996. počela je skshumacija, trajla je 40 dana, a iz grobnice je ekshumirano 200 tijela. Do srpnja 2006. identificirane su 192 osobe. Obdukcija je pokazala da su žrtve ranjenici iz vukovarske bolnice, medicinsko osoblje, civili, žene i djeca. Ubijeno je 260 ljudi, a dosad ih je ekshumirano 200. Likvidirana je i Ružica Markobašić (32) koja je tada bila u poodmakloj trudnoći, a Igor Kačić (16) najmlađa je žrtva Ovčare.
Ovčara 2
O “Ovčari 2” šuška se i za njom bezuspješno traga već godinama. Sumnju da postoji javno je izrekla bivša glasnogovornica haškog tužiteljstva Florence Hartman 2016. godine. U njoj se navodno nalazi pedestak tijela. No, sudbina mnogih branitelja i građana herojskoga grada, ni danas nije otkrivena.
