Čini se anegdotom, ali je živa istina.
U raskošnom Versaillesu dugo nije bilo zahoda pa je posluga izbacivala sadržaj noćnih posuda kroz prozore. To nije bilo nimalo ugodno za elegantne posjetioce francuskom kralju.
Potkraj 18. stoljeća Englezi su prvi skratili velike muke, izmislivši zahod na ispiranje vodom, glasoviti “water-closet”, odnosno WC.
Naš književnik Miroslav Krleža nazvao ga je “tamnom sobicom gdje klokoće kotlić nad prošupljenom sjedalicom”.
Gordi Albion uklonio je nepristojnost i s ulica: 1852. u Londonskom Fleet Streetu otvoren je prvi javni zahod (nužnik) na svijetu. Devet dana poslije gradske vlasti su u Bedford Streetu otvorile i toalet za žene.
Dva desetljeća kasnije, novina je stigla u Zagreb. No, tek nakon žustrih rasprava, napravljen je civilizacijski iskorak i prvi zagrebački pisoar otvoren je 1879. u Vlaškoj ulici, a potom i u Bakačevoj. Tek 1908. gradonačelnik Milan Amruš odvažio se na gradnju pravog javnog zahoda na Jelačić placu koji su građani od milja nazvali ‘Amruševac’. Novine tvrde da u to vrijeme nije bilo svečanog otvaranja.
