Ponizno, dostojanstveno, s tugom i sjetom, ali i ponosom i zahvalnošću diljem Međimurja odaje se počast braniteljima koji su za slobodu Hrvatske položili svoje živote na oltar Domovine.
Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, uoči dana pada Vukovara, najveće tragedije Hrvatskog naroda u novijoj povijesti, izaslanstva Međimurske županije, grada Čakovca te izaslanstva branitelja, Policijske uprave međimurske i brojni građani zapalili su svijeće i položili vijence kod spomen-obilježja smrtno stradalim i nestalim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata Međimurske županije u Perivoju Zrinski.
Sveta misa za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje Domovinskog rata i žrtve obrane Vukovara i Škabrnje – služena je u Crkvi Svetog Antuna Padovanskog, a kolona sjećanja krenula je nakon Svete mise put Vukovarske ulice gdje su sudionici palili lampione i na rotoru njima ispisali “VUKOVAR”.
Sjećanje na te teške dane evocirao je Željko Sršan, hrvatski branitelj, sudionik obrane Vukovara.
“Sutra je 18., sveti dan, sveti dan za cijelu državu, na žalost tužan dan za 2700 ljudi u Vukovaru za koje će se nositi sutra bijele majice. Nosit će se bijele majice, svaka majica za jednog poginulog, među njima i 11 naših Međimuraca, heroja koji su ostavili život u Vukovaru. Četvorica od njih 11 je su mučki ubijena na Ovčari. Od tih 2670 ljudi, ubijeno je i 32 djece. Nitko za to dan danas nije odgovarao.”
Prije pada Vukovara, naši ljudi mislili su da će u bolnici steći sigurnost, no krvnicima ni bolnica nije bila sveta.
“Nakon što su odvedeni iz bolnice u Srpske koncentracijske logore, dva dana kasnije došao je red i na nas u Borovom Naselju. Zapalili su pričuvnu bolnicu, takozvani komerc, i bilo je; ostavi oružje ili pusti da 3000 civila izgori. Žrtvovali smo se, i bacili oružje. Nije prošlo dugo, počela su ubijanja i već ispred komerca ubijeno je preko 350 ljudi. Nas 26 završilo je u logorima. Rijetko kad pričam o sebi, no nitko od nas nije dobro prošao. Srećom razmijenjeni smo i vraćeni doma. Većina nas se vratila u rat, i dosta nas je došlo do Knina i do Banja Luke. Prije nekih mjesec dana otkrivena je masovna grobnica u Mirkovcima, u prvom selu do Vukovara. Do sad je otkriveno 5 hrvatskih tijela. I dan danas razmišljam kakvi su to ljudi, koji su gledali kako muče Hrvatske civile, starce, žene, djecu i da ne žele reći gdje su im tijela. Kršćanska vjera uči nas da praštamo. Osobno, mogu im oprostiti. Zaboraviti neću nikad. “
Župan Matija Posavec poručio je kako sjećanje i poštovanje prema njihovom doprinosu bez obzira na protok vremena nikad neće izblijediti.
“Ono što kao zajednica možemo najmanje dati je zapaliti svijeću i sjetiti se svih onih naših heroja. Mnogo naših sugrađana je diljem hrvatske branilo našu Domovinu, sjetimo se i zasebne policijske postaje, njihovih pripadnika, njih 158 koji su 11. 9. 1991. iz Čakovca, Varaždina, Koprivnice, Ivanca, Novog Marofa, Ludbrega otišli i ostali do zadnjih dana braneći grad, Grad heroj kojeg se prisjećamo s posebnim pijetetom i u ovoj komemorativnoj šetnji i dan uoči ali i u svim obilježavanjima važnijih dana za noviju hrvatsku povijest mi itekako dajemo svoj doprinos.”
