U romskom naselju Parag ubijeno je nedužno štene. Najprije je strpano u kantu za smeće, a potom utopljeno u potoku, rekla je Aleksandra Hampamer iz Skloništa za životinje Prijatelji Čakovec.
Tri godine nakon početka projekta kastracije, liječenja, zbrinjavanja pasa iz romskih naselja Međimurja, u kojem je projektu zbrinuto gotovo 2000 pasa, od čega više od pola bolesnih, ranjenih, potrganih udova, kralježnice, šugavih i punih parazita, projekt još nije gotov a u Skloništu za životinje Prijatelji se pitaju da li će ikad biti.
Nakon što su stručne službe odradile svoje 2018. godine, u većinu naselja više nitko nije ulazio, a u Kuršanec i Parag redovito su odlazili djelatnici Skloništa po one najbolesnije, ranjene, pregažene.
Danas je trebao krenuti nastavak projekta zbrinjavanja pasa u romskim naseljima, a kao uvertiru u to u inbox skloništa zaprimljen je video kojeg šaljemo u prilogu.
Tragom videa, odmah smo otišli na lice mjesta u nadi da ćemo pronaći to mlado, nježno i prestrašeno štene, očito bolesno od šuge ili demodexa. Nažalost, pronašli smo ga utopljenog u potoku kraj nasipa. Preuzeli smo mamicu i preostala dva štenca. – kaže Hampamer.
U ovom trenutku prema popisima u naseljima ponovo obitava preko 600 pasa koji će nastaviti trpjeti svu tu stravu i užas ako država ne kaže dosta. Svatko tko nema uvjeta niti financijskih sredstava za držati psa, ne smije ga imati. Sve ostalo je kršenje Zakona o zaštiti životinja, Zakona o veterinarstvu jer gotovo niti jedan od tih pasa nije cijepljen protiv bjesnoće i mikročipiran.
U protekle 3 godine Sklonište je izvuklo preko 300 pasa iz naselja i na to utrošilo preko 300000,00 kn svojih donatora. Mnogi psi su bili toliko bolesni da su umrli putem do veterinarske ambulante, a isti ljudi kod kojih su preuzeti nabavili bi novo štene ubrzo potom koje bi se razboljelo te također bezuspješno liječeno nakon što bi nam netko dojavio da je u naselju štene koje povraća, ima krvavi proljev i ne želi jesti.
Djelatnici Skloništa za životinje sve teže i sami podnose ovakva zvjerska mučenja i pitaju se da li će tome ikad doći kraj. Jer ovo nije problematika ilegalnih deponija smeća, nije problematika ni stalnih nedozvoljenih paljevina otpada, ovo su živa bića prema kojima se odnose gore nego prema smeću. – zaključila je Hampamer.
