Poslijepodne 9. veljače 1573. godine u odlučnoj se bitki rješavala sudbina velikog ustanka čiji je cilj bio da se seljaci oslobode kmetskog statusa, bez gospode i pod žezlom habsburškog kralja.
Poslije poraza kod Krškog i Šenpetra oko 10.000 slabo naoružanih seljaka suprotstavilo se profesionalnoj feudalnoj vojsci od 5.000 pješaka i oklopljenih konjanika. Podban Gašpar Alapić, jedan od preživjelih branitelja Sigeta, rasporedio je svoje vojnike prema svim ratnim pravilima: u sredinu je postavio pješaštvo, a sa strane konjanike. Ta je sila prva jurnula u napad. No, čelični je klin naišao na žilav seljački otpor pa se bitka vodila puna četiri sata s neizvjesnim ishodom.
U presudnom trenutku Alapić je u borbu uveo dvije čete banskih haramija koje su slomile seljački otpor. Poslije bitke, slijedila je i osveta bijesnih pobjednika.
Prvi veliki seljački bunt u Hrvatskoj glavom je platilo oko 3.000 ljudi, a mnogi su osakaćeni. Zarobljeni Amroz Gubec (vođa ustanka), kojem je narod s vremenom dao ime Matija prema “dobrom kralju Matijašu”, prema legendi pogubljen užarenom krunom.
