Sabolića su na pisnje knjige potaknuli njegovi unuci kojima je znao pričati danas zapisane priče. Iako je podnaslov knjige naziva Zapisi z življenja v Kotoribi, sam autor ističe da život u to vrijeme u Kotoribi nije bio ništa drugačiji nego u drugim međimurskim ili podravskim krajevima, stoga knjigu mogu čitati svi koji žele saznati zanimljive podatke o ovom mjestu iz tog razdoblja.
U knjizi se na 226 stranica nalazi 217 fotografija s 87 naslova podijeljenih u nekoliko cjelina, a koje se mogu zasebno čitati jer svaka od njih nosi svoju, posebnu priču. Zanimljivo je da je knjiga pisana na čak tri narječja, književnom, međimursko-kajkavskom i kotoripskom.
„Ja sam štel pisati na kajkavskom, a kotoripskom posebno. Međutim, nejde to. Tak sam pisal štokavski, ali nekoji izrazi moraju biti kajkavski“ – objasnio nam je autor knjige te dodao: „Osim toga u knjizi se u jednoj priči opisuje i posebnost kotoripskog izričaja venof-venoga-venovoga. Isto tako, imamo rječnik kotoripskih riječi gdje se nalazi njih preko 1000 koje su se nekada upotrebljavale i govorile, a danas se ne koriste ili se rijetko koriste.“
Ludvig nam je otkrio koje priče su njemu posebno drage. „Mislim da su mi najbolji dijelovi gdje opisujem djetinjstvo, doživljaje, paše na gmajni i igre.“ – rekao je i za kraj dodao „Bilo bi dobro da sva djeca to pročitaju i da vide kako se nekada teško dolazilo to svega toga što oni danas imaju, a stariji pak da se prisjete tih vremena.“
Ljudevit Sabolić uskoro će biti gost naše emisije Ropotarnica u kojoj će nam on sam reći nešto više o svojoj knjizi, a nadamo se i pročitati pokoju zanimljivu priču.
